Ruta 42 ( Draganićka šuma – Rečica ), ukupna dužina 8,1 km

Ova spojna ruta koja vas vodi od raskrižja na ruti 40 u Draganićkoj šumi idealna je za rekreativni odmor u prirodi. Laganom vožnjom po kvalitetnom makadamskom putu možete uživati u 8.1 km staze koja završava u mjestu Rečica na ruti 46. Draganićka šuma je među najvažnijim staništima ptica u Hrvatskoj i tu obitavaju orao štekavac, patka njorka, crna roda, škanjac, šumska sova, sova jastrebača, bjelovrata muharica… U prošlosti je Draganićka šuma imala skoro 6000 jutara te je bila jedna od najvećih šuma zemljišnih zajednica Kraljevine Hrvatske i Slavonije. 

Nizinske šume Pokupskog bazena predstavljaju veliko prirodno i gospodarsko bogatstvo za stanovnike ovog područja. Tu je prostrana šuma hrasta lužnjaka koji raste na 

pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode. Lužnjak je pravi div, i ponekad se vine u nebo i do 50 m, a za to mu treba masivno deblo promjera i 2,5 m. 

Nastavite se voziti kroz ugodnu hladovinu hrastove šume.  Dugačke ravne dionice pogleda u zelenilo i tako unedogled –  zaista je impresivno. Hrast je pravi mali ekosustav, od vrha do korijena. Stablo je dom kukcima poput jelenka, strizibube i mnogim drugima. Na njemu djetlići dube duplje, koje poslije služe i drugim pticama, npr. brgljezima, sjenicama itd. Gnijezde se i love ptice grabljivice poput jastreba, kopca, škanjca, a noću su aktivne sove. U sjeni poplavnih gustih šuma i ritova skrivaju se srne, jeleni i divlje svinje te manji sisavci, poput lisice, tvora i kune.

Jedna od zanimljivosti je da je udruga Zraka pokrenula projekt ″Povijesno – poučne ceste kroz Draganićku šumu“ koji  obuhvaća etnološke i povijesne događaje, floru i faunu draganićkog kraja (šireg dijela Pokupskog bazena) i predstavlja zanimljiv turistički i društveni proizvod. U ovom kraju postoje brojna obiteljska gospodarstva koja se bave poljoprivredom, stoga je posjet ovom području i prilika da se upoznate sa  ponudom  domaćih proizvoda i autohtonih jela.

Slikovita makadamska cesta koja vijuga kroz Draganićku šumu  dovest će vas do Rečice koja se u  dokumentima spominje još u 15. stoljeću, a u prošlosti je bila uglavnom u posjedu grofa Draškovića.

Kupa je na tom dijelu svoga toka široka i pitoma, plovna i korisna rijeka. Dio ovog naselja je po njoj i dobio ime „Pokupska Luka“, jer je to uistinu bilo pravo pristajalište. Za niska vodostaja Kupe ovdje se istovarivala roba, ponajprije žito, koje se onda konjskom zapregom prevozilo u Karlovac. U ovom kraju se oduvijek živjelo ponajprije od plodova zemlje i poljoprivreda je i danas  važna gospodarska grana usprkos svekolikom općem društvenom razvitku na širem planu. Rečica ima osnovnu školu, trgovinu i crkvu posvećenu Svetome Ivanu Krstitelju. Kulturni rad u Rečici odvija se u KUD-u „Rečica“

Posjetite u Rečici interpretacijsko-turistički centar Korablja koji se nalazi na adresi Luka Pokupska 9. U ITC-u Korablja možete saznati zanimljive priče o žitnim lađama i burlacima, o životu u pokupskim kućama i načinima gradnje, upoznati vrijednu rečičku glazbenu i plesnu baštinu te naučiti više o tome kako je grof Janko Drašković upravo ovdje stvarao hrvatsku povijest.

Centar nudi i izložbu originalnih artefakata vezanih uz Kupu i rečički kraj, kao i zanimljive suvenire i rukotvorine (fosilni hrast, predmete s motivom “Rečičke ruže, umjetničke fotografije i slike). Posjet uključuje i obilazak Etno galerije Žunac, Župne crkve sv. Ivana Krstitelja iz 18. stoljeća, kapele Svetog Florijana, pokupskih kuća “Haluga” i “Bakin dom” te drvenog mlina obitelji Penić. Od znamenitosti ovoga kraja ističe se kurija grofa Draškovića, nekadašnja stara osnovna škola poslije drugog svjetskoga rata, danas prilično zapuštena, a u domovinskom ratu djelomično oštećena.

Ako planirate nastaviti dalje vožnju rutom 46 svakako navratite ponovo u Rečicu i izdvojite vrijeme i posjetite Etno galeriju Žunac koja je lijep primjer kako se entuzijazmom, može čuvati starina i svjedočanstvo o životu ljudi ovoga kraja. Zahvaljujući izuzetnom angažmanu Josipa Žunca trajno su očuvani  tragovi stare Rečice, te zaustavljeno vrijeme pod krovom jednog izvornoga građevinskog zdanja, tipične drvene stambene nastambe autentičnoga oblika kakvim je obilovao ovaj kraj. Ipak, prema vrijednim podacima, ovdje je još sačuvano dvadesetak drvenih „hiža“ od kojih pojedine imaju i „vežu“ za čuvanje i održavanje živežnih namirnica i drugih kućnih potrepština. Neke od njih stare su i preko dvije stotine godina, a dio su izvornog graditeljstva, pretežno od hrastovog drveta ovoga kraja. Sa obzirom da Rečica posjeduje bogatu i prostranu šumu, valja napomenuti da je nekada postojala i radila pilana. Etno galerija Žunac sačuvala je narodne nošnje, stare naprave i izvorni interijer stambenoga zdanja, pa je iz toga postava prepoznatljiv i način življenja stanovnika ovoga kraja u prošlosti. 

Vozeći se biciklom ovom spojnom rutom gdje se dandanas susreću ljudi koji, poput svojih predaka obrađuju zemlju i ubiru plodove svoga rada, zasigurno ćete pomisliti da vam je nešto promaklo i da se vrijedi iznova provozati istom stazom kako bi se otkrilo mnoštvo novih detalja koji potiču maštu o događanjima tijekom povijesti.